Arhiva časopisa Međunarodni problemi
Međunarodni problemi Vol. 73 No. 2/2021
Sadržaj
Međunarodni problemi, 2021 73(2):187-213
Sažetak ▼
Predmet rada je spoljna i bezbednosna politika SAD u prvih sto dana Bajdenove administracije. Još od vremena prvog mandata Frenklina Delano Ruzvelta, predsednički učinci se na početku administracije mere po prvih sto dana na tom mestu. Najvažnije namere o tome šta se želi postići, odabir tima, ključna postavljenja i uspostavljanje Sistema saveta za nacionalnu bezbednost, najvažniji govori i konkretni potezi prema regionalnim i funkcionalnim pitanjima, govore mnogo o tome kako će spoljna i bezbednosna politika jedne administracije uopšte izgledati. Predsednik Džo Bajden tu nije nikakav izuzetak. Štaviše, njegovo insistiranje da su okolnosti u kojima se SAD nalaze jedan istinski „ruzveltovski trenutak” (Rooseveltian Moment) doprinelo je tome da se na prvih sto dana njegove administracije gleda sa osobenom pažnjom. Autori polaze od hipoteze da je Bajden zahvaljujući iskustvu u Vladi i dobrom čitanju okolnosti u kojima se Amerika i svet nalaze, postavio dobar i funkcionalan sistem nacionalne bezbednosti i napravio jasnu listu spoljnopolitičkih prioriteta. Poput Frenklina Delano Ruzvelta, našao je odgovarajuću ravnotežu između vrednosti i interesa, sredstava i ciljeva, pragmatičnosti i principijelnosti. Zaključak je da, iako prvi koraci obećavaju, ostaje da se vidi da li će Bajden dostići previsoke standarde koje je postavio njegov slavni prethodnik, pogotovo u slučaju nekih nepredviđenih i neočekivanih događaja.
Međunarodni problemi, 2021 73(2):214-234
Sažetak ▼
Posmatrajući slučaj najnovijih reformi zdravstvene politike Evropske unije (EU), autorka analizira sposobnost teorija evropske integracije da objasne ishode procesa integracije tokom pandemije Kovid-19. Autorka prevashodno uzima u obzir teorije koje pretpostavljaju da su krize ključan činilac u dinamici integracije, a to su neofunkcionalizam i postfunkcionalizam. U poslednjoj deceniji, EU su pogađale višestruke krize i bilo je dosta teorijskih pokušaja da se objasni njihov uticaj na evropsku integraciju. Međutim, na pitanje da li su krize bile podsticajne ili štetne po integraciju, bilo po njen obuhvat (širenje oblasti delovanja i/ili članstva EU), bilo po nivo (uvećavanje ovlašćenja i/ili kapaciteta institucija EU), odgovori su daleko od jednoznačnih. Nakon analiziranja faktičkog bavljenja krizom i reformi koje su preduzete u oblasti zdravstvene politike, autorka zaključuje da se nisu ostvarila očekivanja postfunkcionalista da će kriza izazvati evroskepticizam i identitetski motivisanu masovnu politizaciju i time sprečiti napredovanje integracije. Upravo suprotno, kriza izazvana Kovid-19 pandemijom ishodovala je uvećanjem kapaciteta EU u nekim od ključnih oblasti, među kojima je i zdravstvena politika. Do sada je ova politika doživela reforme koje bi neofunkcionalizam nazvao „nadgradnjom” (buid-up) – davanje dodatnih ovlašćenja nadnacionalnim institucijama bez uvećanja njihovih formalnih nadležnosti. Kao što bi neofunkcionalisti očekivali, kriza je pokrenula politizaciju među elitama što je, umesto dezintegrativnih ishoda, stvorilo pogodno okruženje za napredovanje integracije.
Međunarodni problemi, 2021 73(2):235-258
Sažetak ▼
U radu su razmatrani subjekti upravljanja internetom, aktivnosti Ujedinjenih nacija kao najznačajnije međunarodne organizacije ali i napori određenih regionalnih i nacionalnih organizacija. Posebna pažnja u radu je posvećena „internet stvarima“, čija sve masovnija upotreba uzrokuje nastanak novih, opasnijih i ozbiljnijih pretnji, čime se dodatno komplikuje problem upravljanja Internetom. Iskazani predmet istraživanja je u direktnoj vezi sa ciljem rada koji se odnosi na prikaz i analizu aktivnosti različitih subjekata, međunarodnih, regionalnih i nacionalnih institucija i organizacija kao i vodećih država, pre svih Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, i dokumenata kojima pokušavaju da urede aktivnosti u sajber prostoru. Osnovna hipoteza je da suprotstavljeni nacionalni interesi ne dozvoljavaju postizanje koncenzusa oko osnovnih principa upravljanja internetom u okviru međunarodnih tela, pre svih u Organizaciji ujedinjenih nacija, što ima za posledicu povećanje nebezbednosti u smislu sve učestalijih, raznovrsnijih i ozbiljnijih pretnji na Internetu i sajber prostoru uopšte. Na osnovu iznete argumentacije u radu, mogu se videti brojni pokušaji regulisanja upravljanja internetom koji nisu materijalizovani kroz konkretne odluke koje se mogu implementirati u nacionalna zakonodavstva i praksu. Usled sve veće zavisnosti od informacionokomunikacionih tehnologija problem nepostojanja regulative u ovoj oblasti čini informaciono društvo dodatno ranjivim.
Međunarodni problemi, 2021 73(2):259-283
Sažetak ▼
U radu se istražuje poimanje rata u ruskoj vojnoj misli u periodu od 2013. do 2019. godine, odnosno u vreme mandata generala armije Valerija Gerasimova kao načelnika Generalštaba Oružanih snaga Ruske Federacije. Predmet istraživanja je i lični doprinos generala Gerasimova intenziviranju proučavanja prirode, karaktera, fizionomije i tipova savremenog rata u ruskoj vojnoj naučnoj zajednici, kao i teorijski rezultati koje su ruski autori postigli na tom polju proteklih godina. Autor se fokusira na analizu formulacija koje ruski autori koriste kako bi objasnili/definisali sadržaj i obim pojma rata, kao i na interpretaciju tipologije ratova koju su neki od njih izveli. Poseban osvrt je posvećen shvatanju hibridnog rata u savremenoj ruskoj vojnoj misli. Za analizu su uglavnom birane studije/monografije ili naučni radovi koje su objavili relevantni autori (najčešće penzionisana vojna lica, uglavnom sa činom pukovnika ili generala) iz Oružanih snaga Ruske Federacije, u eminentnim ruskim vojnim naučnim ili stručnim časopisima. Autor zaključuje da rezultati istraživanja savremene ruske vojne misli (2013–2019) mogu da budu korisni za domaću politikologiju i sistem vojnih nauka na planu obogaćivanja saznanja o poimanju rata, i eventualnog započinjanja fundamentalnih (po svojoj suštini, delimično filozofskih) istraživanja na tu temu.
Međunarodni problemi, 2021 73(2):284-309
Sažetak ▼
Cilj ovog rada je da ukaže na prostor izučavanja fenomena nacionalnog populizma iz perspektive nauke o međunarodnim odnosima i da pruži doprinos u vidu interpretacije zašto je do pojave nacionalnog populizma u Evropskoj uniji (EU) i SAD došlo nakon 2014. godine. Pojavom nacionalnog populizma u SAD i zemljama EU uzdrman je opstanak liberalno-demokratskog paradoksa. Postoji veliki broj naučnih objašnjenja koja pretenduju da razumeju kako je do ovoga došlo, a ta objašnjenja autor svodi na kulturne, ekonomske i političke argumente, kao i argumente ljudske prirode i dugoročne logike modernizma. Međutim, ostavljen je prostor da se odgovori zašto je do pojave nacionalnog populizma došlo baš 2014. godine i to istovremeno u državama EU i SAD. Autor iz relacionističke perspektive nauke o međunarodnim odnosima tvrdi da je do promene na međunarodnom planu došlo zbog delovanja procesa koji oblikuju ljudsku svakodnevicu. Potvrda ovakve teze zahteva interdisciplinarni pregled postojeće literature relacionizma u međunarodnim odnosima, svakodnevnog nacionalizma, potom literature koja se bavi uticajima algoritamske moći na strukturu ljudskog prisustva na internetu, i postojećih radova koji ukazuju na to da je izvor snage nacionalnog populizma, kako umerenog tako i ekstremnog, upravo svakodnevno prisustvo na internetu. Dokazivanjem teze, autor ukazuje na značaj izučavanja procesa kako bi se razumeli događaji i promena u međunarodnim odnosima nakon 2014. godine.
Međunarodni problemi, 2021 73(2):310-336
Sažetak ▼
Rad analizira kako vojni faktor koji utiče na ravnotežu snaga kroz slučaj promena u kineskoj vojnoj politici i način na koji se percepcija kineske vojne moći u regionalnim strateškim okvirima promenila tokom prve dve decenije 21. veka. S obzirom da su predmet istraživanja efekti unutrašnjeg uravnotežavanja, teorijski okvir rada baziran je na realističkoj školi međunarodnih odnosa. Voltov koncept ravnoteže pretnje predstavlja početnu premisu autora putem kojeg on ispituje proces unutrašnjeg uravnotežavanja Kine i kako ono utiče na ostale aktere istočne Azije. U metodološkom pogledu autor se rukovodi indikatorima poput visine vojnog budžeta, doktrinarnim promenama, izmenama u vojnoj organizaciji, modernizaciju vojne opreme i kako ovi indikatori utiču na povećanje borbene gotovosti. Mehanizam unutrašnjeg uravnotežavanja Kine krajem 20. veka nije bio viđen kao neposredna pretnja američkim interesima u istočnoj Aziji, odnosno kao mehanizam koji može da utiče na status quo u tom regionu. Sa jačanjem kineske mornarice i odlučnim stavom Pekinga da u Južnom kineskom moru uspostavi veće prisustvo, percepcija kineske moći se menja. Autor zaključuje da je teza da svaki oblik uravnotežavanja u unipolarnom sistemu predstavlja revizionizam samo delimično prihvatljiva, jer je sam koncept podložan uticaju zavisno od intenziteta i načina uravnotežavanja i ciljeva koji se žele postići.
Prikaz knjige
ZAŠTO SU DANAS VAŽNI NEDRŽAVNI AKTERI U MEĐUNARODNOM PRAVU?
Međunarodni problemi, 2021 73(2):337-342