Sažetak ▼

Predmet istraživanja ovog rada jesu uzroci i posledice ukrajinske krize. Oružani sukob dva slovenska naroda je tragični epilog višedecenijskih procesa u odnosima Rusije i SAD. Širenje NATO saveza na istok uprkos datim obećanjima, je permanentno zaoštravalo konflikt dve vodeće vojne sile. Ukrajina je tako postala poligon hladnoratovskog armagedona. Cilj ovog istraživanja je otkrivanje suštine, uzroka konflikta koji je doveo do oružanih dejstava, kao i teorijsko utemeljenje aktuelnih geopolitičkih procesa. Koncepti zapadnih geopolitičara, sadržani u radovima Makindera i Spajkmana nude objašnjenje ambicija i strateških ciljeva anglosaksonske geopolitike koji se nisu promenili od 19. veka. Osnovna hipoteza je da iza ukrajinske krize leže dugoročni ekonomski ciljevi dominantnih geopolitičkih sila. Hronološki je praćena evolucija geopolitičke pozicije Ukrajine koja je od sticanja nezavisnosti bila razapeta između Istoka i Zapada. Permanentno pogoršanje odnosa sa Rusijom će u konačnom dovesti do oružanog sukoba. Posledice će najviše osetiti Ukrajina, Rusija kojoj su uvedene nezapamćene sankcije, Evropska unija uskraćena za ruske energente i sirovine, svetska stabilnost, ali i ukupna svetska privreda koja značajno obara stope rasta. Do rešenja najdublje političke, ekonomske i vojne krize nakon Drugog svetskog rata će se doći kada se o tome dogovore SAD i Rusija, sa ili bez učešća Ukrajine.

Sažetak ▼

Tekst se bavi tekućom reformom međunarodnog zdravstvenog režima, koja je planirana da se okonča 2024. godine usvajanjem novog ugovora o pandemiji ili revizijom postojećih međunarodnih zdravstvenih propisa. Taj proces u ovoj fazi razvoja nije daleko odmakao, ali svakako postoje planovi da se centralizuje globalna zdravstvena uprava, u koju su uključeni razni javno-pravni interesi i akteri. Strukturalno-institucionalnim pristupom autorka procenjuje stepen razvoja transnacionalne centralizacije međunarodnog zdravstvenog režima, fokusira pažnju na njene bitne činioce, aktere i interese i ukazuje na propuste u pogledu odgovornosti i ljudskih prava ispoljene u ovom procesu.

Sažetak ▼

Trampova politika unilateralizma proizvela je mnogo kritika na račun globalne uloge SAD i pre početka pandemije COVID-19. Ujedno, COVID-19 je prva globalna kriza od Hladnog rata u kojoj SAD nisu predvodile globalni odgovor. S druge strane, akteri poput Kine i Rusije su iskoristili pandemiju kao stratešku priliku. Donacije medicinske opreme i diplomatija vakcinama su postali važno sredstvo ovih država u borbi za poboljšanje globalne uloge i uticaja. Ove države su povećale uticaj na Balkanu, u Latinskoj Americi, Africi, Aziji i Pacifiku i učvrstile svoje pozicije globalnih aktera. Rad razmatra zašto su SAD izgubile globalnu ulogu za vreme pandemije i šta Bajdenova administracija može uraditi da povrati globalno liderstvo. Autor zaključuje da je vraćanje multilaterlizmu neopdodan korak napred. Ponovno pridruživanje SZO, saradnja sa COVAX, Gavi i QUAD državama mogu biti prave strategije za oživljavanje globalne uloge SAD u kontekstu pandemije COVID-19.

Sažetak ▼

Članak je temeljen na doktorskoj disertaciji: “Međunarodna razvojna pomoć kao instrument za postizanje vanjskopolitičkih ciljeva Francuske i Njemačke”. Glavna hipoteza ovog članka jest kako se politika razvojne pomoći koristi kao instrument moći za postizanje vanjskopolitičkih ciljeva te koristi u prvom redu donatorskim zemljama tj. državama-inicijatoricama razvoje pomoći. Članak analizira razvojnu nejednakost u suvremenom globalnom kapitalističkom poretku te utjecaj korporacija i razvojne pomoći na održavanje takvog sustava. Rad je fokusiran na dvije velike europske zemlje: Francusku Republiku i Saveznu Republiku Njemačke, koje su ujedno i politički najmoćnije zemlje članice Europske unije. Promjenom paradigme, iz one u kojoj najveću korist od politika razvojne pomoći imaju slabije razvijene zemlje u paradigmu kako dugoročno najveću korist imaju upravo zemlje koje su inicijatorice istih, članak pokazuje da veće te politički i ekonomski moćnije države koriste politike razvojne pomoći prema slabije razvijenim zemljama, kako bi promovirale vlastiti interes i ostvarile ciljeve svoje vanjske politike.