UDK 349.6+355.01
Biblid: 0025‐8555, 69(2017)
Vol. 69, No 1, str. 103-125
DOI: https://doi.org/10.2298/MEDJP1701103P
Originalni naučni rad
Primljeno: 09 Jan 2017
Prihvaćeno: 27 Mar 2017
ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE U ORUŽANIM SUKOBIMA: OD PROGRESA DO REGRESA
PAUNOVIĆ Nikola (Student doktorskih studija Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu), dzoni925@gmail.com
Rad analizira obeležja važećeg međunarodnog pravnog okvira u pogledu zaštite životne sredine u oružanim sukobima. Autor fokusira analizu na rešenja iz Konvencije o zabrani vojne ili bilo koje druge neprijateljske upotrebe tehnika koje menjaju životnu sredinu (ENMOD konvencija) i iz Protokola I uz Ženevske konvencije kao prva međunarodna dokumenta u kojima je izričito uneta odredba o zaštiti životne sredine u oružanim sukobima. Autor upoređuje rešenja iz ta dva međunarodna instrumenta sa sadržinom člana 8 Statuta međunarodnog krivičnog suda (Rimski statut) polazeći od hipoteze da rešenje iz Rimskog statuta predstavlja korak unazad u zaštiti životne sredine u oružanim sukobima u odnosu na rešenje iz Protokola I. Polazna pretpostavka je testirana primenom pravno dogmatskog metoda i na izabranim primerima zaštite životne sredine u oružanim sukobima iz dosadašnje prakse međunarodnih odnosa i sudovanja međunarodnih sudova i tribunala. Autor zaključuje da brojni problemi otežavaju delotvornu primenu međunarodnopravnih instrumenata zaštite životne sredine u oružanim sukobima i daje de lege ferenda predloge za izmenu postojećih rešenja.
Ključne reči: zaštita životne sredine, oružani sukobi, Protokol I uz Ženevske konvencije, ENMOD konvencija, Rimski statut