UDK 316.462:327
Biblid: 0025-8555, 70(2018)
Vol. 70, No 4, str. 391-411
DOI: https://doi.org/10.2298/MEDJP1804391K
Pregledni članak
Primljeno: 03 Dec 2018
Prihvaćeno: 17 Dec 2018
ČIJA HEGEMONIJA? – SVET U USLOVIMA TAKMIČENJA ZA NOVU GLOBALNU VLADAVINU
KOSTIĆ Marina T. (Istraživač-saradnik u Institutu za međunarodnu politiku i privredu, Beograd), marina@diplomacy.bg.ac.rs
Članak analizira odnos hegemonije i svetskog poretka u kome se hegemonija (shvaćena kao vođstvo određene države ili grupe država kroz pristanak ostalih, čime se ta moć reprodukuje), a ne sama promena rasporeda moći, pokazuje kao ključna za promenu svetskog poretka (shvaćenog kao uspostavljanje novog vođstva i pravila u svetu). To znači da promena u rasporedu moći ne znači nužno promenu svetskog poretka tj. vođstva i pravila ponašanja u međunarodnim odnosima, već da je za to potrebna i pobeda kontra-hegemonije – urušavanje stubova na kojima počiva postojeća saglasnost za vođstvo i stvaranje temelja nove saglasnosti. Kao što je delovanje SAD-a nakon Drugog svetskog rata, a zatim i Hladnog rata predstavljalo uspostavljanje i širenje američke hegemonije, tako se delovanje Rusije i Kine danas najbolje može razumeti i sagledati kroz koncept protiv-hegemonije. To uključuje tri elementa: težnju za reformama međunarodnih ustanova koje održavaju i dalje američku hegemoniju i stvaranje novih u kojima ne postoji američko učešće, rad sa elementima građanskog društva poput nevladinih organizacija, naučnih i drugih ekspertskih organizacija, medija ili crkve, kao i prevladavanje drugačijih načela uređenja međunarodnih odnosa. Osnovni teorijsko-metodološki pravac koji se koristi u radu je neomarksistički. Metode kojima se koristimo su pregled literature i analiza sadržaja.
Ključne reči: hegemonija, protiv-hegemonija, moć, međunarodne ustanove, svetski poredak