UDK 341.217(4-672EU)
Biblid: 0025-8555, 76(2024)
Vol. 76, No 4, str. 587-608
DOI: https://doi.org/10.2298/MEDJP2404587P

Originalni naučni rad
Primljeno: 10 Sep 2024
Prihvaćeno: 14 Nov 2024
CC BY-SA 4.0

Kad moć realpolitike nadjača moć normi – proširenje Evropske unije u ćorsokaku

Petrović Milenko (National Centre for Research on Europe, University of Canterbury, Christchurch, New Zealand), milenko.petrovic@canterbury.ac.nz

Polazeći od pozitivnog iskustva uključivanja osnovnih načela Kopenhaških pristupnih kriterijuma (1993) na postkomunističku političku i ekonomsku demokratizaciju u prostoru srednje-istočne i baltičke Evrope, Ijan Maners je odredio ‘evropsku normativnu moć’ kao sposobnost Evropske unije da širi svoj međunarodni uticaj putem normi, pre nego putem političke moći svojih država-članica. Autor navodi da je, od početka ispoljavanja zamora za proširenjem sredinom 2000-ih, relevantnost evropske normativne moći u opadanju, te da je realpolitika ponovo postala osnovni faktor odlučivanja u spoljnoj politici Evropske unije. U nedostatku jasnih izgleda za pristupanje Evropskoj uniji, brojne političke inicijative vezane za stabilnost i bezbednost Zapadnog Balkana (ZB) ostale su bez većih rezultata. Autor zaključuje da je naglo ‘uvećanje’ procesa proširenja nakon ruske invazije na Ukrajinu (i to na zemlje koje su u manjoj meri nego ZB ispunjavale norme i standarde članstva u EU) dodatno potkopalo evropsku normativnu moć u korist (slabe) političke moći i realpolitike u odnosu s tim zemljama. takav pristup nema dobru perspektivu da obezbedi regionalnu stabilnost, efikasno promoviše mir i demokratiju, niti pruži mapu puta ka članstvu u EU.

Ključne reči: Evropska unija, normativna moć, proširenje, Zapadni Balkan, Istočno partnerstvo, članstvo u EU