MEĐUNARODNI PROBLEMI

Na ivici: Srbija između Zapada, Rusije i sopstvenog kursa

Jović-Lazić Ana (Institute of International Politics and Economics, Belgrade, Serbia), anajovic@diplomacy.bg.ac.rs

Rat u Ukrajini produbio je globalne podele i primorao i aktere s ograničenim uticajem da artikulišu svoje pozicije. Reakcija Srbije – javna osuda invazije, ali uz odbijanje da se uvedu sankcije – prevazilazi uobičajeno ponašanje malih i srednjih država koje se kreće između balansiranja (balancing) i svrstavanja (bandwagoning) i odražava promišljeni pokušaj da se upravlja neizvesnošću zadržavanjem prostora za manevrisanje unutar sve fragmentiranijeg globalnog poretka. Ovaj članak istražuje spoljnopolitički pristup Srbije između 2022. i 2025. godine kroz koncept hedžinga – strategije koja manjim državama omogućava da se nose s neizvesnošću tako što sarađuju s rivalima, odlažući konačne, nepovratne izbore. Umesto da spoljnu politiku posmatra kroz binarnu logiku usklađivanja ili otpora, analiza pokazuje kako Srbija koristi dvosmislenost kao aktivnu i promišljenu poziciju. Teorijski okvir čini neoklasični realizam, koji povezuje strukturne pritiske sa unutrašnjim političkim dinamikama – kao što su preferencije političkog establišmenta i javnog mnjenja. Istraživanje se oslanja na kvalitativnu analizu sadržaja dokumenata i diskursa, uključujući glasanja u UN-u, izjave domaćih i stranih zvaničnika i izveštaje EU. Nalazi ukazuju na to da je Srbija privremeno očuvala autonomiju koristeći pukotine između sukobljenih spoljnopolitičkih očekivanja. Međutim, kako se geopolitičke linije učvršćuju, prostor za takvo manevrisanje postaje sve uži. Rad tvrdi da srpska strategija hedžinga osvetljava i mogućnosti i ograničenja s kojima se suočavaju male države koje nastoje da oblikuju – a ne samo da trpe – globalne pritiske.

Ključne reči: Srbija, spoljna politika, hedžing, neoklasični realizam, EU, Rusija, Ukrajina