MEĐUNARODNI PROBLEMI
INTERNATIONAL PROBLEMS
NAUČNI ČASOPIS INSTITUTA ZA MEĐUNARODNU POLITIKU I PRIVREDU
SCIENTIFIC JOURNAL OF THE INSTITUTE OF INTERNATIONAL POLITICS AND ECONOMICS
EST. 1949
NAUČNI ČASOPIS INSTITUTA ZA MEĐUNARODNU POLITIKU I PRIVREDU
SCIENTIFIC JOURNAL OF THE INSTITUTE OF INTERNATIONAL POLITICS AND ECONOMICS
EST. 1949
UDK 327:322(456.31)
Biblid: 0025-8555, 78(2026)
Vol. 78, No 3, str. 637-692
DOI: https://doi.org/10.2298/MEDJP2603637S
Original paper
Primljeno: 26 May 2026
Prihvaćeno: 15 Jul 2026
CC BY-SA 4.0
Špehar Hrvoje (University of Zagreb – Faculty of Political Science, Zagreb, Croatia), hrvoje.spehar@fpzg.hr
Ovaj rad bavi se analizom papskog diskursa pape Franje kao prostora za stvaranje društvenih normi u savremenoj svetskoj politici. Oslanjajući se na konstruktivističku teoriju normi, model životnog ciklusa normi Fajnemor i Sikink (Finnemore and Sikkink) i Manersov (Manners) koncept normativne moći kao heurističkog okvira, postavlja se tvrdnja da Franja sistematski prevodi katoličku društvenu doktrinu u univerzalističke normativne okvire usmerene na bratstvo, solidarnost i postsekularni angažman sa međunarodnim poretkom, čime nastoji da pozicionira Svetu Stolicu kao poseban moralni autoritet u globalnom etičkom diskursu. Analiza se nastavlja kroz kvalitativnu analizu diskursa ključnih papskih dokumenata nastalih između 2013. i 2025. godine, uključujući enciklike Laudato Si’ (2015) i Fratelli Tutti (2020), apostolsku pouku (exhortatio apostolica) Evangelii Gaudium (2013), Dokument o bratstvu među ljudima (Abu Dabi, 2019), kao i odabrana obraćanja Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija i drugim međunarodnim forumima. Ovo ispitivanje nalazi smernice u dva analitička kriterijuma: leksičkoj univerzalizaciji, odnosno u primeni nekonfesionalnog rečnika i jezika globalnih prava i zajedničkog čovečanstva; i sekularnoj pristupačnosti, shvaćenoj u smislu stepena u kojem se religiozno utemeljeni argumenti prevode u normativni idiom pristupačan sekularnim sagovornicima. Rad iznosi tvrdnju da novina u pontifikatu pape Franje ne leži u suštini normi koje promoviše, već u diskurzivnim mehanizmima kroz koje se etičke obaveze katolika konstruišu kao globalno razumljive tvrdnje, odnosno kao „diskurzivno dvostruko obraćanje“ koje zadržava teološko utemeljenje dok teži univerzalnoj normativnoj rezonanci. Analiza funkcioniše na nivou nastanka normi, pri čemu se rekonstruišu diskurzivni uslovi pod kojima bi postsekularno normativno preduzetništvo moglo da postane moguće, umesto da procenjuje njegov empirijski uticaj na međunarodna očekivanja u pogledu normi.
Ključne reči: Sveta Stolica, papa Franja, normativno preduzetništvo, konstruktivizam, normativna moć, bratstvo, solidarnost, sekularizam